Utisak jutra
Autor jedna0budala | 30 Maj, 2013
Miris svezine i prohladan vazduh jutra, samoca podeljena sa slucajnim prolaznicima, koji kao sa nekim tajnim dogovorom odisu tugom i zaostatkom mraka kojeg se nisu otresli sa prvim suncevim zracima. Svako od tih lica kao da deli zajednicke crte koje se mogu videti na ljudima koji su tu jos pre samog svitanja. Nedostajala mu je jedna od slucajnih prolaznica koje su mu samo okrzle bice, jedna od onih koje su sebe poput opijata bolnom telu sebe ucinile potrebnim i nestale ostavivsi kompletno bice u grcu bolova. Bila je u blizini, gotovo na dohvat ruke, ali negde u sunovratu svetova ostala je nedostizna i odbijajuce hladna. Ipak ju je i dalje trazio.